STUDENT MEDICINE SPLITSKOG SVEUČILIŠTA:

 

ODGOVORI NA PITANJA I MITOVI

 

LIVIA PULJAK, aps. med. Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu

 

Tko može postati davalac organa?

Sve osobe mogu izraziti svoju želju da daruju organe. U vrijeme smrti se određuje je li osoba za to pogodna ili ne. I mlađi od 18 g. mogu izraziti takvu želju.

 

Postoje li dobne granice za davaoce organa?

Ne postoji dobna granica za davaoca organa. Odlučujući čimbenik je stanje organa koji se presađuju, a ne dob.

 

Što trebam učiniti ako želim biti davalac organa?

Potpisati donorsku karticu, mlađi od 18 g. moraju imati dozvolu roditelja ili staratelja. Nositi donorsku karticu uvijek uz sebe, ali iznad svega razgovarati u obitelji. Vaša želja mora biti poznata.

 

 

Najvažnije:
O SVOJOJ ODLUCI RAZGOVARATI S OBITELJI I BLISKIM OSOBAMA

 

 

Koje organe i tkiva mogu darovati?

Organi: srce, bubrezi, gušterača, pluća, jetra.

Tkiva: rožnica, kost, ligamenti, hrskavica, krvne žile. Jedan davalac može pomoći mnogim bolesnicima.

 

Ako potpišem donorsku karticu, hoće li to utjecati na kvalitetu zdravstvene njege u slučaju moje bolesti?

Nikako! Zdravstveno osoblje uložit će sve napore kako bi spasilo vaš život prije nego i pomisle na darivanje organa. Liječnici koji proglašavaju moždanu smrt ne smiju na bilo koji način biti povezani s uzimanjem i presađivanjem organa.

 

Što ako želim darovati organe i tkiva SADA, a ne čekati da umrem?

  • krv – darovatelji krvi su uvijek potrebni. Muškarci mogu darivati krv svakih tri, a žene svaka četiri mjeseca.
  • koštana srž – Vaša zdrava koštana srž može nekom spasiti život
  • bubreg, dio jetre –darovati se može samo članovima uže obitelji (samo roditelji, braća ili djeca).
  • Vašu velikodušnost možete iskoristiti tako da potpišete donorsku karticu i obavijestite obitelj o svojim željama; za života darujte krv kad god je to moguće; prijavite se u registar za doniranje koštane srži.

 

 

Ne, ne možete prodati bubreg!

 

Hoće li darivanje organa izobličiti moje tijelo i poremetiti planove za pogreb?
Doniranje organa ne narušava oblik tijela i omogućuje pogreb s otvorenim lijesom. Cijeli proces odvija se u najviše 24 sata nakon dijagnosticiranja moždane smrti i ne odgađa pogreb.

 

Zašto bi neke etničke grupe trebale biti posebno zainteresirane za darivanje organa?
Neke bolesti bubrega, srca, pluća i gušterače su češće u pripadnika određenih etničkih grupa nego u općoj populaciji. Neke od ovih bolesti najbolje se liječe transplantacijom organa, a neke se jedino i mogu liječiti na ovaj način. Uspješna transplantacija često se izvodi uspoređivanjem tkivnih obilježja među pripadnicima iste etničke grupe jer su rezultati bolji i manja je vjerojatnost da će primalac odbaciti organ ako su on i davalac genetički sličniji.

 

Snosi li moja obitelj ikakve troškove ako se uzimaju moji organi?
Ne! Obitelj davaoca organa ne snosi nikakve troškove vezane uz darivanje organa.

 

Mogu li prodati svoje organe?
Ne! Prodaja ljudskih tkiva i organa zakonom je zabranjena.

 

Kako se organi dijele primaocima?
Pacijentima se dodjeljuju organi na temelju niza čimbenika koji uključuju:

 

  • sličnost između tkivnih obilježja davaoca i primaoca
  • težina bolesti primaoca
  • dob primaoca
  • vrijeme provedeno na listi čekanja
  • geografska udaljenost itd.

 

Koliko ljudi trenutno čeka presađivanje organa na nacionalnoj listi čekanja?
Oko 900 ljudi čeka bubrege, 20 bolesnika srce, 30 jetru, oko 300 slijepih čeka rožnice itd.

 

Podržava li moja vjera darivanje organa?
Sve religije u svijetu podržavaju darivanje organa. Ovo se drži osobnim izborom osobe, darivanjem života drugoj osobi i izraz najviših humanih ideala. Ovo je polje koje najviše povezuje sve religije u svijetu.

 

Mogu li darovati organe čak i ako nisam savršenog zdravlja?
Povijesti bolesti se ne razmatraju sve dok se ne proglasi moždana smrt. Upoznajte svog liječnika s Vašom odlukom da želite darovati organe.

 

Je li čovjek uistinu mrtav kad mu uzimaju organe?
Organi se mogu uzeti samo osobama kod kojih je nastupila moždana smrt, jer bez mozga čovjek nema života.

 

Može li se pogrešno postaviti dijagnoza moždane smrti?
Ne. Moždana smrt proglašava etički odbor koji se sastoji od tri liječnika i koji pacijentovo tijelo i njegove reakcije nekoliko puta pomno pregledaju u određenom vremenskom razmaku nakon postavljanja takve sumnje. Ukoliko se pregledima potvrdi sumnja, provode se visoko specijalizirane pretrage mozga kojima se bez pogriješke može utvrditi postoji li još uvijek moždana aktivnost.

 

Koja je razlika između moždane smrti i kome?
Smrt mozga nastaje nakon teških ozljeda mozga uzrokovanih najčešće ozljedama glave ili krvarenjima unutar lubanje. Ova stanja prekidaju dotok krvi u mozak što je nužno za njegovu normalnu funkciju. Bez krvne opskrbe, moždane stanice ne primaju kisik i hranjive tvari, i umiru. Posljedica je potpuni prestanak rada mozga. Ne postoji mogućnost oporavka života nakon što je mozak mrtav. Srce nastavlja raditi jedino ako se nastavi sa strojnom podrškom.

 

U komi pak mozak nastavlja raditi s drukčijom aktivnošću nego prije toga. Oporavak je moguć i ovisi o stupnju oštećenja mozga. Ovo je stanje reverzibilno.

 

Koliko se organi mogu čuvati prije presađivanja?
Nakon vađenja, organi se rashlađuju i stavljaju u tekućinu za održavanje na razdoblje koje ovisi o organu. Srce i pluća moraju se presaditi unutar 4-6 sati. Jetra i gušterača trebaju se presaditi unutar 12-24 sata, a bubrezi unutar 24-72 sata.

 

 

Kako izgleda cijeli proces darivanja organa, korak po korak?

 

  1. Prvi je korak prepoznavanje pacijenata kod kojeg se sumnja da je nastupila smrt mozga.
  2. Prije nego se objavi smrt mozga potrebna je stroga provjera, koja uključuje ponavljane preglede pacijenta i korištenje suvremenih dijagnostičkih metoda za ispitivanje moždane funkcije
  3. Ako se potvrdi dijagnoza smrti mozga, obitelji bolesnika se predloži darivanje organa preminule osobe
  4. Ako obitelj pristane, potpisuje se takav dokument
  5. Od obitelji se uzmu medicinski podaci o preminuloj osobi, te se ispituje stanje organa i iskoristivost za presađivanje
  6. U bazi podataka traži se odgovarajući primatelj
  7. Darivanje organa uključuje kirurški zahvat ekstrakciju organa, postupke za održavanje organa u optimalnom stanju i transport organa u ustanovu koja obavlja postupak presađivanja, gdje primatelj čeka

 

 

Koje su najčešće predrasude o presađivanju organa?

 

Mit: tijelo će mi biti unakaženo nakon uzimanja organa

Istina: donirani organi vade se na način koji odgovara redovitom kirurškom zahvatu uz minimalno nagrđenje, slično operaciji slijepog crijeva ili žučnog mjehura.

 

Mit: ja ne želim darovati sve organe

Istina: želje se uvijek poštuju.

 

Mit: Ako liječnici znaju da želim darovati organe i ako mi se nešto dogodi, neće se dovoljno truditi da mi pomognu

Istina: ekipa koja liječi bolesnika i transplantacijski tim su potpuno odvojeni. Svakom bolesniku se pruža najbolja moguća medicinska briga, a o darivanju organa se razmišlja tek kad su svi pokušaji liječenja neuspješni.

 

Mit: Imam previše godina da bih darovao/la organ

Istina: darovatelj organa može biti novorođenče i osoba visoke starosne dobi. Dobna granica se sve više pomiče, a za darivanje tkiva je dob neograničena.

 

Mit: Ako darujem organe, primatelj ili njegova obitelj mogu otkriti moj identitet i uzrokovati još više boli mojoj obitelji.

Činjenica: podaci o porijeklu presađenog organa su tajni i povjerljivi. Primalac ih ne treba saznati (upute Svjetske zdravstvene organizacije).

 

Mit: Samo bogatim ljudima se presađuju organi

Činjenica: svatko kome treba organ potencijalni je primalac.

 

 

Urbana legenda o krađi organa

 

Krađa organa je nemoguća u Hrvatskoj iz razloga što se vrlo mali broj timova bavi presađivanjem organa i vrlo mala je vjerojatnost da se nekom izvade organi, a da se to ne sazna. Presađivanje organa je kompliciran postupak koji zahtijeva mnogo znanja i posebnu opremu i ne može se izvesti bilo gdje. Vađenje organa u svrhu presađivanja razlikuje se od jednostavnog vađenja bolesnog organa budući se zdravi organ treba posebno pripremiti prije vađenja da bi mogao nastaviti život u primatelju, a to je vrlo složeno. Osim toga, teško bi bilo slučajno pronaći odgovarajući organ za nekolicinu bogatih bolesnika.

 

 

Jesu li zahvati presađivanja organa uspješni?

Da! Statistika pokazuje visok postotak preživljavanja među primaocima organa. Ovaj se postotak svakodnevno povećava zbog poboljšanja tehnologije i lijekova koji sprečavaju odbacivanje organa.

 

 

Najčešća pitanja o darivanju organa:

  • tko može postati davalac organa
  • kako postati davalac organa
  • hoće li mi se uskratiti medicinsko liječenje ako potpišem donorsku karticu
  • podupire li moja vjera darivanje organa
  • kako se bira primatelj organa
  • kojem broju teških i neizlječivih bolesnika može se pomoći presađivanjem organa i tkiva s jedne umrle osobe