U Istanbulu je od 30. travnja do 1. svibnja 2008. godine, na inicijativu Međunarodnog transplantacijskog društva (TTS) i Međunarodnog nefrološkog društva, održan skup 152 učesnika iz 78 zemalja svijeta, koji je donio Deklaraciju o trgovini organima i transplantacijskom turizmu. Nastala je na temeljima Rezolucije br. WHA57.18 Svjetske zdravstvene skupštine iz 2004. godine, koja je potaknula države članice na zaštitu najsiromašnijih i najnezaštićenijih od transplantacijskog turizma i trgovine organima.

 

 

Svjetska zdravstvena organizacija već desetljećima osuđuje trgovinu ljudskim organima, koja zahvaća ranjivu populaciju u siromašnim zemljama (kao što su nepismene i siromašne osobe, neprijavljeni imigranti, zatvorenici, politički i ekonomski izbjeglice . . .). U zadnjih nekoliko godina, zahvaljujući brzim  komunikacijama, bolesnici iz bogatih zemalja kreću na putovanje i kupovinu organa. Krijumčarenje organima i transplantacijski turizam prerasli su u globalni problem. Na primjer, unatrag desetak godina, stranci u Pakistanu dobiju čak dvije trećine transplantiranih bubrega, od dvije tisuće presađenih godišnje.

 

 

Istanbulska deklaracija naglašava da bogati ljudi u svojim zemljama ili transplantacijski turisti iz inozemstva. iskorištavaju siromašne koji prodaju svoje organe.  Štoviše, transplantacijski turisti riskiraju i vlastito zdravlje  u nereguliranoj i ilegalnoj transplantaciji. Učesnici Istanbulskog samita  zaključili su da je takva komercijalizacija  usmjerena na ranjivu populaciju i da treba zabraniti transplantacijski turizam i trgovinu organima. Pozivaju transplantacijske profesionalce, pojedinačno i putem svojih organizacija, da se stane na kraj tim neetičkim aktivnostima i da se nastoji poticati sigurna i odgovorna praksa  koja zadovoljava potrebe primatelja i štiti davatelje.

 

 

Zemlje iz kojih transplantacijski turisti potječu, kao i one u koje turisti putuju kako bi dobili presadak,  poziva se na visoku odgovornost kako bi se njihovi građani zaštitili od izrabljivanja i zloupotreba.  Oni moraju razvijati  sustav samodostatnosti u prikupljanju organa. Deklaracija bi trebala osnažiti odlučnost vlada i međunarodnih organizacija u unapređivanju legislative i smjernica kako bi se nepravedna praksa privela kraju.
 

„Krijumčarenje organa i transplantacijski turizam prijeti sustavu uspješne transplantacije. Istanbulska deklaracija ima za cilj borbu protiv ove prakse kako bi  se očuvala  plemenitost darivanja organa. Uspjeh transplantacije kao spašavanje života ne zahtjeva, niti opravdava žrtvovanje siromašnih u svijetu kao izvor organa za bogate”  (Upravni odbor Istanbulskog samita)