knjigaosnovesmrtimd

 

Osnove smrti moždanog debla

C. Pallis i D.H. Harley:

 

“OSNOVE SMRTI MOŽDANOG DEBLA”, hrvatsko izdanje.

Izdavači: Hrvatska donorska mreža, Pula i Medicinska naklada, Zagreb, 2002.

 

Početkom 2002. godine izašla je iz tiska knjiga “OSNOVE SMRTI MOŽDANOG DEBLA” na hrvatskom jeziku. Knjiga je ranije objavljena u Velikoj Britaniji u dva izdanja, 1983. i 1996., s reprintom 1998. godine, nakladnika British Medical Journal. Zbog svoje vrijednosti i čestog citiranja do sada je prevedena na španjolski, portugalski, talijanski, grčki i japanski jezik. Prevodioci su istaknuti liječnici pulske bolnice, eksperti različitih specijalnosti, istodobno i osnivači Hrvatske donorske mreže, a recenzenti su akademik prof. dr. Stjepan Gamulin iz Zagreba i prof. dr. Ksenija Willheim iz Rijeke. Urednik hrvatskog izdanja je prim. mr. sc. dr. Igor Povrzanović, predsjednik Hrvatske donorske mreže.

 

Na predstavljanju knjige u Zagrebu bili su mnogi znanstvenici i sveučilišni profesori, članovi Vijeća Hrvatske donorske mreže i veliki broj istaknutih osoba iz hrvatske medicine.

 

U našoj zemlji vrijedi koncept smrti cijelog mozga, uključujući i moždano deblo: “Smatra se da je nastupila moždana smrt ako je kod osobe nastao potpuni i konačni prestanak moždane cirkulacije”. Potrebno je, dakle, nakon kliničkog pregleda, provesti barem jedan dodatni dijagnostički instrumentalni test, što će nepobitno potvrditi smrt cijelog mozga. Kocept smrti moždanog debla drukčiji je i noviji koncept moždane smrti, temelj je Pravilnika Ujedinjenog Kraljevstva i već niz godina predstavlja standard za dijagnostiku moždane smrti u nekim zemljama. Kod tog načina utvrđivanja moždane smrti dovoljan je samo klinički pregled, jer smrt moždanog debla je moždana smrt, a moždana smrt znači definitivni prekid čovjekovog života. Moždana smrt je važna dijagnoza u medicini i razmatranja u novom svjetlu mogu pridonijeti njezinu dodatnom razumijevanju. Držimo da će hrvatsko izdanje ove knjige biti korisno u toliko potrebnoj sustavnoj izobrazbi na tom području.

 

Knjiga je važan doprinos cjelovitom razumijevanju smrti mozga, najsablasnije proizvoda suvremene tehnologije. Moždana smrt nije izmišljena radi uzimanja organa za presađivanje. Dijagnoza moždane smrti postojat će i biti neizbježna i unda kad se u budućnosti razviju drugi načini liječenja i nadomještanja funkcije pojedinih organa. Knjiga donosi tekst nezaobilazne vrijednosti i namijenjena je cjelokupnom medicinskom osoblju, koje sudjeluje u dugom lancu transplantacijskog liječenja. Posebno će biti korisna u dodiplomskoj nastavi.

 

Moždana smrt nije prognoza, nego dijagnoza. Obavezni smo naučiti kada je pacijent živ, a kada je mrtav, kako ne bismo činili temeljnu grešku, liječili mrtve bolesnike. Dijagnostika moždane smrti nije kompliciran postupak, ali je nadasve odgovoran i mora se obavljati s najvećom pažnjom i preciznošću. Kao i u svim drugim granama medicine, i ovo je polje za iskusne i humane liječnike i njihov zdrav razum. Autori naglašavaju da bi u dogledno vrijeme svaki student mora biti sposoban prepoznati kada to pacijent u dubokoj komi ima mrtvo moždano deblo.

 

Isto tako moždana smrt nije najteža, ali je sigurno najvažnija dijagnoza u medicini. Ona ima duboke etičke, pravne, medicinske i ekonomske implikacije. Procjenjujemo da aktualno još uvijek nedovoljan broj davatelja i organa u Hrvatskoj potječe upravo od nedovoljnog poznavanja moždane smrti.

 

U hrvatskim bolnicama svakog dana leži niz bolesnika u stanju moždane smrti. Lako ćemo se složiti s time da njihov disanje i krvni optok ne treba dalje održavati uz pomoć medicinske visokosfisticirane tehnološke potpore, jer su oni mrtvi. Ovo je dakle ne samo medicinski neopravdano i skupo, nego je potpuno besmisleno i izvan je okvira profesionalnosti. No, dobiti i distribuirati organe, koji će pomoći spašavanju života ili poboljšanja zdravlja teških bolesnika, smisleno je i opravdano.Javnost je to već velikim dijelom prihvatila.

 

Prim. mr. sc. dr. Igor Povrzanović,