Povodom nezadovoljavajućeg stanja s trajnim nedostatkom organa za transplantaciju, predsjednik Francetransplanta, prof. Touraine, obratio se javnosti. Evo njegovog objašnjenja i apela: 

 

Visoka razine solidarnosti građana je, uz razvoj kirurgije i imunologije, u zadnjih pedeset godina spasio u Francuskoj živote više od 100 tisuća ljudi.

 

Nije, međutim, moguće liječiti bolesnike tim načinom ako nema organa. Danas je na listi čekanja više od 20 tisuća bolesnika, a tim se načinom uspije liječiti svega  5 tisuća ljudi godišnje. Taj se odnos neprestano pogoršava i raste broj umrlih bez izgleda da budu transplantirani.

 

Zbog čega je nedostatak organa toliko naglašen? Mnoge zemlje nemaju taj problem. Jesmo li manje solidarni? Uopće nije tako. Ispitivanja pokazuju da gotovo 90% ljudi podržava postmortalno doniranje. Unatoč tome, teško je bližnjima dati pristanak u trenutku smrti. Tada su članovi obitelji zapanjeni i zatečeni i zbog toga je toliko važno poznavati stav umrloga.

 

Dovoljno je da se jedan od članova obitelji protivi doniranju i cijeli proces je doveden u pitanje. Ako se poznaje stav umrloga, sve je jednostavnije. Zato je izbor svakog pojedinca za života pravno vrijedan. Pokojnikovi bližnji se tada nalaze u poziciji da samo prenesu njegov stav.

 

Novi zakonski prijedlog predviđa upisivanje pojedinca u registar nedavatelja organa, tj. onih koji se protive doniranju.  No, i oni u našoj slobodnoj zemlji imaju pravo dobiti organ. Za ostale se smatra da na to pristaju. Naravno da će se ipak pristupiti obitelji u traženju dozvole i bez njihovog pristanka to se ne će učiniti.

 

Stvaranje registra onih koji žele donirati pokazao se neuspio. U Belgiji npr., svega se 2% ljudi svojevoljno u njega upisalo. Registar je sporan i zato jer se često pojedini članovi obitelji u pitanju darovanja međusobno ne slažu.

 

Primiti organe kada je to potrebno za nas ili našu djecu, opredjeljenje je svih Francuza.  Isto je tako potrebno i odlučiti se darovati ako je drugome potrebno. Sve suprotno zvuči egoistično. To je , kako je to nazvao Henri Caillavet otac našeg prvog transplantacijskog zakona, odluka svake odgovorne i civilizirane osobe.

 

Što se mene tiče, na strani sam solidarnosti i velikodušnosti, koja će u našoj zemlji omogućiti da se toliko ne umire od nedostatka organa zbog toga što nismo dovoljno razmišljali ili imali dovoljno odgovornosti.

 

 

Profesor Jean-Louis Touraine, predsjednik Francetransplanta