Potrebno je svakako uvijek ponovno u javnosti objašnjavati ulogu transplantacijskog (tx) koordinatora u  prikupljanju organa od umrlih osoba.

 

Naime, povremeno se postavlja pitanje da li postoji, makar i neznatni, sukob uloge liječnika intenzivista i tx koordinatora u istoj osobi.

 

Odgovor mora biti eksplicitan i potpuno jasan. Liječnici intenzivisti u jedinicama intenzivnog liječenja ulažu sve moguće napore kojima raspolažu kako bi sačuvali život i zdravlje pacijenta (načelo vitalizma). No, kod ekstremno teških stanja pojedinih bolesnika-ozljeđenika, smrt postaje neizbježna. Tada su liječnici zakonski obavezni učiniti sve potrebno da se sumnja na eventualnu moždanu smrt utvrdi i potvrdi. U toj fazi neki od tih liječnika preuzimaju ulogu tx koordinatora, kako bi zadržali barem zadovoljavajuću funkciju pojedinih organa, prevenirali srčani zastoj i omogućili dobivanje organa za presađivanje.

 

Moždana smrt predstavlja jednu od najvažnijih medicinskih dijagnoza sa svojim dalakosežnim implikacijama. Dijagnoza moždane smrti i sve aktivnosti oko tog stanja, moraju se tumačiti kao dio, inače vrlo skupog, terapijskog procesa.

 

Dakle, uloga liječnika-intenzivista i tx koordinatora  predstavljaju kontinuitet u liječenju. Najprije oboljeloga, a ako se to pokaže neuspješnim, i u posrednoj pripremi za liječenje niza drugih pacijenata (transplantacija).

 

Dobivanje organa od umrlih smatra se jednim od organizacijski najzahtjevnijih medicinskih postupaka. Kod multiorganske transplantacije u cijelom 24-satnom procesu sudjeluje istovremeno i do 250 specijaliziranih stručnjaka različitih profila iz raznih ustanova.

 

Autor: urednik