Srbija je 25. siječnja o.g. postala pridruženi član velike europske organizacije za alokaciju i razmjenu organa za presađivanje, Eurotransplanta, čiji je član i Hrvatska još od 2007. godine.

 

Srbijansku delegaciju je vodio ministar zdravstva Zlatibor Lončar sa svojim stručnim suradnicima. Dogodilo se to u austrijskom Albachu, gdje je vodstvo Eurotransplanta odlučilo uspostaviti usku suradnju sa srbijanskim zdravstvenim vlastima na rok od godine dana, bez obzira što svi kriteriji za članstvo nisu ispunjeni. Cilj je u ovoj zemlji pomoći unapređenju prikupljanja organa i transplantacijskog liječenja. Srbija, naime, ima svega tri donora na mil. stanovnika, a za članstvo u ET potrebno je imati najmanje deset, no i osigurane mnoge druge preduvjete.

 

Eurotransplant pokriva europsko geografsko područje s više od 130 milijuna stanovnika,

Ministar zdravstva Zlatibor Lončar

Ministar zdravstva Zlatibor Lončar

s redovitim članovima, Nizozemskom, Belgijom, Luksemburgom, Mađarskom, Njemačkom, Slovenijom, Austrijom i Hrvatskom. U toj zoni na tx čeka oko 15 tisuća bolesnika, a godišnje se obavi oko 7 tisuća presađivanja.

 

U spomenutom dogovoru Srbija dobiva rok od godinu dana, u kojem mora uskladiti svoje zakonodavstvo (prijelaz na zakon predmijevanog pristanka), usavršiti kadrove i optimizirati laboratorije, uspostaviti jedinstvenu listu čekanja … Za sada je težište postavljeno na razmjenu organa za djecu i neposredno ugrožene bolesnike.

 

Prvi bubreg je u toj zemlji presađen 1975., jetra  1995., a srce 1998. godine. Od tada je ovo važno medicinsko područje stagniralo. Trenutno se transplantacija u Srbiji odvija u manjem opsegu, a najviše organa se dobiva od živih darovatelja. Na organe čeka oko tisuću terminalnih bolesnika.

 

 

 

Izvori: Večernje novosti, osobna priopćenja, Blic, Radio Slobodna Europa, Eurotransplant, Al Jazzera, …

 

 

Urednik:

Odluka od 25. siječnja je dobrodošla, no ovu zemlju čeka dugi put izobrazbe transpl. koordinatora, sustavni i sveobuhvatni rad u javnosti, uspostavljanje državne transpl. organizacije (sada akciju vodi Uprava za biomedicinu, što nije dovoljno), edukacija zdravstvenih profesionalaca (u prvom redu intenzivista, kao i dijagnostičara raznih specijalnosti i drugog osoblja) i duboki organizacijski zahvati, koji uključuju i razrađene financijske modele. S druge pak, strane, ništa ne može zamijeniti rad mnogih neprofitnih organizacija, bez kojih se bitni pomaci u prikupljanju organa u većoj mjeri ne mogu ostvariti.