Piše: prim. mr. sc. dr. Igor Povrzanović, kirurg

 

 

U Pensilvaniji je, u 90-oj godini života, umro medicinski besmrtnik Thomas Starzl. Češkog porijekla. rođen je 1926. u Le Marsu u Iowi. Nakon medicinskog studija u Montani, radio je u Chicagu i Baltimoreu, na Floridi i u Denveru, gdje je 1963. prvi puta u povijesti transplantirao jetru  Tu je Starzl izveo i preko tisuću transplantacija bubrega. U dvije velike denverske klinike izveo je kasnije preko dvije stotine transplantacija jetre. Ovo je otvorilo veliku nadu za bespomoćne terminalne bolesnike.  1968. je učinio prvu kombiniranu transplantaciju jetre i bubrega.

 

 

Svoje znanje prenosio je na mlađe svojom velikom  marljivošću i rijetko viđenom energijom. Zračio je nezadrživim medicinskim napretkom. Starzl je rano uočio značajnu ulogu imunosupresije. Postepeno i oprezno, ali odvažno, uvodio je antilimfocitni serum, azatioprin, ciskosporin, tacrolimus ..

 

60-ih godina je jednom od suradnika definirao ulogu,  koja gotovo u potpunosti odgovara današnjem transplantacijskom koordinatoru. Nastojeći doći do kadaveričnih organa, napisao je: “Uskoro neće biti opravdano korištenje živih davatelja – da li je etično štetiti živima umjesto uzimati organe od umrlih?”

 

70-ih godina stradao je od teške forme B hepatitisa, koja je u to vrijeme redovito kosila liječnike i medicinsko osoblje u dijalitičkim jedinicama. U vrijeme bolovanja i oporavka pokrali su njegovu bolničku radnu sobu o tako uništili mnoge njegove medicinske zapise i iskustvene podatke.

 

U svojoj nepopustljivoj borbi za službeno zakonsko dopuštenje za presađivanje jetre, imao je svesrdnu podršku koju su mu pružili njegovi kirurški mentori i Američka kirurška asocijacija.

 

Starzl se preselio se u Pittsburgh 1981. godine, gdje se posvetio i znanstvenom istraživanju, posebno na polju himerizma.

 

1983. su demokratski članovi Američkog kongresa na čelu s Albert Goreom, predložili donošenje zakona o poticanju kadaverične transplantacije, koji je omogućio stvaranje mreže za prikupljanje i alokaciju organa (predzakonski akt, zvani Gore bill). Republikanski predsjednik Reagan potpisao je zakon, a njegov osobni angažman imao je ogroman utjecaj na razvoj prikupljanja organa i povezivanje organizacija koje su se time bavile. Veliki utjecaj na Reagana imao je Thomas Starzl preko svojeg kirurškog učitelja prof. Loyala Davisa, oca Reaganove supruge Nancy. Tada je utemeljen kompjutorski registar bolesnika i liste čekanja za transplantaciju,u okviru organizacije UNOS (United Network for Organ Sharing). Započela je financijska podrška organizacijama za prikupljanje organa i istovremeno je zakonski zabranjena njihova trgovina.

 

Godine 1983. objavio je kiruršku tehniku multiorganske eksplantacije, koja je omogućila dobivanje niza organa radi presadbe brojnim primateljima. Ta se inovativna tehnika u svom osnovnom konceptu koristi i danas. Prvi je, 1984. godine, u istom aktu transplantirao srce i jetru.

 

 

Starzl i supruga Joy

Starzl sa suprugom Joy

 

Kao otvorena, srdačna i vedra osoba, T. Starzl bio je u bliskim i prijateljskim odnosima s mnogim svojim kriurškim kolegama i suvremenicima poput Barnarda, Shumwaya, Murraya, Lilleheia, Daviesa, Humea i dr.

 

Starzlov životni opus predstavlja najveći pojedinačni doprinos eri transplantacije organa. Svi njegovi radovi naišli su na globalno priznanje i široku primjenu. Jedan je od najcitiranijih znanstvenika u kliničkoj medicini. Starzl je transplantaciju organa učinio u svijetu prihvaćenim načinom liječena.

 

Svoja iskustva opisao je u neobično vrijednim,  autobiografskim knjigama “Tisuću godina, tisuću ljudi” i „The puzzle people“. Svojim radom donio je život i nadu ogromnom broju bolesnika.