MOŽDANA SMRT - ORGANIZACIJSKI POSTUPAK
Jedna tipična situacija:
osoba strada u prometnoj nesreći s vrlo teškom ozljedom glave i mozga. Dovezena je u bolnicu u stanju duboke kome, no još je živa. U jedinici intenzivnog liječenja uključe se svi potrebni terapijski postupci, no bez uspjeha, i osoba, unatoč svim medicinskim nastojanjima, nezadrživo tone u moždanu smrt, iz koje nema povratka. Nema više ni svijesti ni disanja, što su osnovne karakteristike čovjekovog života. Suvremena medicinska tehnologija ipak omogućuje da se organi još zadrže u funkciji. Najprije je potrebno medicinski utvrditi i dokazati da se radi o smrti, a zatim to komisijski zaključiti, onako kako to propisuje zakon. Ovo je stanje u kojemu, nakon objave smrti, uz pristanak obitelji, možemo dobiti organe koji se transplantiraju teškim bolesnicima i tako uspiju sačuvati njihovi životi. Radi se, dakle, o kompleksnom procesu, u kojem ne smije biti ni grješke ni propusta.
Najuvjerljiviji primjer da se radi o vrijednom i prijeko potrebnom procesu je uspješno izliječen bolesnik i beskrajna sreća koju osjeća on i njegova obitelj. Hrvatska je u posljednjih nekoliko godina učinila taj veliki civilizacijski korak u angažmanu javnosti za transplantacijsko liječenje, što su ranije prošle sve europske zemlje i zemlje Sjeverne Amerike.
Potrebno je podsjetiti da broj prikupljenih organa od umrlih
osoba za transplantaciju govori o civilizacijskom stupnju neke
zemlje i mjerilo je razvijenosti tog društva (zaključak iz Helsinkija, 1963. g.)
