uvod
novosti
HDM
Vijeće HDM-a
povijest transpl.
transplant. u RH
davatelj organa
javno mnijenje
javna podrška
etički aspekti
surad. s medijima
anketa novo
podaci
religija o transpl.
mitovi i stvarnost
zakoni i pravilnici
o koštanoj srži
o presađivanju tkiva
linkovi
knjige
e-mail
 

darivanje koštane srži
u Hrvatskoj

 

 

home uvod novosti kontakt linkovi

 

religija

 

 

RELIGIJSKI ASPEKTI

 

 RELIGIJSKI ASPEKTI DAVALAŠTVA ORGANA I PRESAĐIVANJA

 PORUKA IVANA PAVLA II

 

 

 

 

RELIGIJSKI ASPEKTI DAVALAŠTVA ORGANA

   Učestalo pitanje:

Da li je moja odluka o davalaštvu, ili moja dozvola za uzimanje
organa kod mojih bližnjih, u skladu s mojim religijskim vjerovanjem?
 

Odgovor:

Gotovo sve religije u svijetu dozvoljavaju i podržavaju presađivanje i doniranje organa. 


 

UDRUŽENA KRISTOVA CRKVA Potiče i podržava donaciju organa.
PENTEKOSTALNA CRKVA Dozvoljava, ali je bitna odluka pojedinca.
KVEKERI
 (Društvo prijatelja)

Donacija ovisi o individualnoj odluci. Nema službenog stava.

UDRUŽENI UNIVERZALISTI

Podržava se doniranje organa i tkiva kao akt ljubavi i nesebičnog davanja.

ŠINTOIZAM

Mrtvo tijelo drži se nečistim i opasnim. Diranje mrtvog tijela je ozbiljan prekršaj.

Vrlo je teško u ovoj vjeri dobiti pristanak za doniranje ili obdukciju (bitne promjene u posljednjih nekoliko godina!!).

LUTERANCI

Doniranje organa je doprinos blagostanju čovječanstva i predstavlja izraz požrtvovne ljubavi za osobe u nevolji. Potiču sljedbenike na razmišljanje o poklanjanju organa i korištenje donorske kartice.

AME & AME ZION
 (Afrički Metodisti)

Donacija organa je akt ljubavi i milosrđa. Ovo je način pomoći drugima.

NEZAVISNI KONZERVAT. EVANGELICI

Odluka se prepušta nezavisnom individualnom stavu.

BRETHREN

Potiče se doniranje organa i tkiva. Ukazuje se na mogućnost da se tim načinom pomogne drugim ljudima.

BOŽJA ZAJEDNICA

Nema službenog stava oko doniranja organa i tkiva. Odluka se ostavlja pojedincu.

KRŠĆANSKA CRKVA

Nema zapreke za darivanje organa i presađivanje. Podrazumijeva se savjesna liječnička odluka i dozvola obitelji. Kaže da ovo nije religijski problem, već predmet osobne odluke svakog vjernika.

PROTESTANTIZAM

Potvrđuje i potiče donaciju organa radi presađivanja, ali naglašava da se organi ne smiju prodavati. Njihova rezolucija utvrđuje da donacija organa “doprinosi dobru čovječanstva i može biti izraz požrtvovnosti i ljubavi za bližnjega u nuždi”. Potiče razgovor o davalaštvu u obitelji i javnosti, kao i korištenje potpisane donorske kartice.

EVANGELICI

Općenito ne sprečavaju darivanje. Odluka je individualna.

RIMOKATOLICI

Darivanje organa je izraz plemenitosti, ljubavi i žrtvovanja.

Papa Ivan Pavao II: “Oni koji vjeruju u Isusa Krista koji je žrtvovao svoj život za sve nas, moraju prihvatiti potrebu za raspolaganje organima za presađivanje kao izazov svojoj plemenitosti i bratskoj ljubavi”.

EPISKOPALNA CRKVA

Upućuje ohrabrenje svim sljedbenicima da dadu na raspolaganje organe, krv i tkiva, kao dio misije svakog vjernika u ime Krista, koji je žrtvovao svoj život za druge.

GRČKA PRAVOSLAVNA CRKVA

Prihvaća darivanje organa, krvi i tkiva ukoliko oni pomažu poboljšanju zdravlja i sprečavanju bolesti.

Poklanjanje čitavog tijela za eksperimente i istraživanja nije u skladu s tradicijom.

SVJEDOCI JEHOVE

Donacija organa je predmet osobne odluke. Ne suprotstavljaju se davanju ili primanju organa. Svi organi i tkiva, međutim, moraju biti u cijelosti isprani od krvi.

MORMONI

Ne protive se doniranju organa i tkiva. Imaju stav da odluka o davanju svojih organa na raspolaganje u slučaju nagle smrti, ovisi o savjesti i odluci svakog pojedinca prema dogovoru s obitelji, zdravstvenim osobljem ili svećenikom. Onaj tko traži savjet, neka razmotri sve prednosti i nedostatke i neka postupi na način koji će mu priuštiti osjećaj unutrašnjeg mira i zadovoljstva.

ROMI

Ne prihvaćaju donaciju organa. Ovo je povezano s njihovim vjerovanjem u nastavak tjelesnog života nakon smrti. Zahtijevaju da tijelo bude u potpunosti nedirnuto, jer duša nakon godinu dana dobiva ponovno svoj tjelesni oblik. Kao zajednica etničkih grupa nemaju formalnu religiju, nego dijele narodno vjerovanje koje slijedi svetost čovjekovog umrlog tijela.

HINDUIZAM

Darivanje organa je akt osobne odluke.

ISLAM

Od 1983. godine doniranje je dozvoljeno radi spašavanja života. Organi umrlog ove vjerske pripadnosti moraju biti presađeni odmah i ne smiju biti duže pohranjeni. Respektirati mrtvog i koristiti živom!

JUDAIZAM

Spašavanje života ima prednost pred zaštitom svetosti mrtvog tijela.

Ukoliko je netko u prilici da dade svoj organ kako bi spasio život drugog čovjeka, obavezan je to učiniti.

Interpretacija beskrajne vrijednosti ljudskog bića prihvaća čak i presađivanje rožnice kao spašavanje života.

PREZBITERIJANCI

Potiču i podupiru davalaštvo organa i tkiva, respektirajući individualnu savjest i pravo svake osobe da odluči o sudbini svog tijela.

ADVENTISTI

Pojedinci i obitelji imaju pravo primiti ili dati organe koji mogu pomoći zdravlju ili produžiti život drugih ljudi. Oni imaju specijalizirane bolnice za transplantaciju (primjer: Loma Linda, Kalifornija)

METODISTI

Potiču ljude koji se bave raznolikim etičkim aspektima da ujedine svoje snage u pitanjima koja otvaraju nove izglede u poboljšanju zdravlja. Potiču potpisivanje donorske kartice. Upozoravaju istovremeno na ozbiljne promjene u tradicionalnom shvaćanju prirodnih zakonitosti.

BUDISTI

Davalaštvo organa je stvar osobne odluke. Respektiramo one koji daju svoje organe za napredak medicinske znanosti i spašavanje života.

MENONITI (AMISH)

Amish pristaju na presađivanje organa ukoliko su sigurni da je to za dobrobit i zdravlje drugih. Ne pristaju ukoliko postoji dvojba uspješnog ishoda.  Obzirom da je Bog stvorio ljudsko tijelo, Bog ga i ozdravljuje. Presudna je osobna odluka.

BAPTISTI

Podržavaju transplantaciju samo ako ne šteti davaocu, a služi zdravlju primaoca. Važna je osobna odluka. Smisao mora biti nastavak i produljenje čovjekovog života.

 


 

Gallupovo ispitivanje pokazuje da preko 90 posto ispitanika ne zna da njihova religija ima jasne stavove o davalaštvu organa.

 

 

 

 

 

PORUKE IVANA PAVLA II

 

 

 

         Povodom 18. Svjetskog transplantacijskog kongresa početkom rujna 2000. g. u Rimu, papa Ivan Pavao II. izašao je po prvi puta iz Vatikana da bi prisustvovao nekom znanstvenom skupu. To je učinio iz dva razloga:

prva njegova poruka je da je smrt mozga definitivni prekid čovjekovog života, a druga je da je potrebno poticati presađivanje organe od moždano mrtvih kako bi se pomoglo sačuvati život neizlječivim bolesnicima

 


Darivanje organa nakon smrti je izraz ljubavi. Ovo slijedi Kristovo učenje. Katolici moraju surađivati u širenju uvjerenja da je to dobro djelo.

 

                         ______________________________   

 

Vjerujem da će vodeći ljudi u društvu, politici i obrazovanju obnoviti svoju obvezu u njegovanju izvorne kulture plemenitosti i solidarnosti. Potrebno je ugraditi u ljudska srca, posebno u srca mladih, velikodušno i duboko poštovanje za potrebom bratske ljubavi, ljubavi koja se može iskazati u odluci da se postane darovateljem organa.

 


 

S respektom za  znanost i iznad  svega poštujući božje zakone, Crkva ima jedini cilj, a to je sveopće  dobro ljudske osobe.

 


 

Presađivanje je veliki korak za znanost u službi čovjeka - jedan od načina njegovanja kulture života je doniranje organa, izvedeno na etički prihvatljiv način sa smislom  očuvanja zdravlja i života bolesnika, koji katkad nemaju druge nade.

 


 

Jasno je da je svaki medicinski zahvat izveden na čovjeku određen nekim ograničenjima; ne samo granicama tehnički mogućeg, nego i granicama određenim  poštivanjem  same ljudske prirode.

 


 

Svaki presađeni organ ima izvor u odluci visoke etičke vrijednosti: odluci da se ponudi bez naknade dio nečijeg tijela za zdravlje i blagostanje druge osobe. Upravo ovdje leži  plemenitost odluke koja predstavlja nepatvoreni znak ljubavi. Ovo nije samo stvar davanja nečega što pripada nama, nego i poklanjanja dijela nas samih...     

 


 

Svaki postupak, koji nastoji komercijalizirati ljudske organe ili ih tretira kao predmet razmjene ili trgovine, smatra se moralno neprihvatljivim. 

 


 

.. potreba zatraženog pristanka - osoba mora biti dobro obaviještena o procesu koji se odvija, kako bi bila u mogućnosti pristati ili to otkloniti po slobodnoj volji. Pristanak rodbine ima etičku vrijednost u slučaju da donor ne može sam donijeti odluku.  Naravno, odgovarajući  pristanak mora dati i primatelj doniranog organa.

 


 

Kriteriji,  koji su u novije vrijeme prihvaćeni za potvrđivanje smrti, tj. cjeloviti i nepovratni prestanak svih moždanih funkcija, nisu u suprotnosti s antropološkim temeljima. Zbog toga zdravstveni profesionalci, koji su odgovorni za utvrđivanje smrti, mogu koristiti te kriterije u svakom pojedinačnom slučaju kao temelj da se dođe do onog stupnja etičke procjene, koju određuju moralna načela. Ovo moralno uvjerenje držimo potrebnim i dovoljnim  temeljem za etički pravilni put nadolazeće akcije. Samo tamo gdje postoji takvo uvjerenje, i tamo gdje je zahtijevani pristanak već dobiven od davatelja ili njegovih zakonskih predstavnika, moralno je ispravno započeti tehnički postupak koji je potreban za uzimanje organa radi presađivanja.

 


 

Unatoč naporima u promicanju doniranja organa, velike su potrebe u mnogim zemljama. Potrebno je za to stvarati liste čekanja za presađivanje organa na jasno definiranim kriterijima. Jasno načelo pravednosti zahtijeva da kriteriji distribucije organa ne smiju biti diskriminirajući s obzirom na spol, dob,  rasu, vjeru,  društveni status ili utjecaj.  Procjena se mora temeljiti  na imunološkim i kliničkim podacima. Svaki drugi kriterij pokazao bi se potpuno subjektivnim, tj. ne bi poštivao unutrašnje vrijednosti  svakog ljudskog bića, vrijednosti koji su neovisne od bilo kojih vanjskih okolnosti.

 

                         _______________________________

 

     Da bi ksenotransplantacija (presađivanje organa i     
     tkiva  sa  životinja) bila dopuštena, presađeni organ ne
     smije narušiti integritet pihološkog ili genskog identiteta
    osobe koja  ga prima i mora postojati potvrđena  biološka
    mogućnost da  će presadba biti uspješna i da primatelja
                      neće izložiti pretjeranim rizicima.

natrag