uvod
novosti
HDM
Vijeće HDM-a
povijest transpl.
transplant. u RH
davatelj organa
javno mnijenje
javna podrška
etički aspekti
surad. s medijima
anketa novo
podaci
religija o transpl.
mitovi i stvarnost
zakoni i pravilnici
o koštanoj srži
o presađivanju tkiva
linkovi
knjige
e-mail
 

darivanje koštane srži
u Hrvatskoj

 

 
home uvod novosti kontakt linkovi   presađivanje u RH

 

TRANSPLANTACIJA U HRVATSKOJ

 

 
 FUNKCIONIRANJE TRANSPLANTACIJSKE MREŽE
 USTANOVE U TRANSPLANTACIJSKOM LANCU
  ZAŠTO SU U HRVATSKOJ ZLOUPOTREBE NEMOGUĆE

 

 

 

 

FUNKCIONIRANJE TRANSPLANTACIJSKE MREŽE

 

 

 

 

 

USTANOVE U TRANSPLANTACIJSKOM LANCU

 

 

TRANSPLANTACIJSKE USTANOVE

KBC REBRO, ZAGREB - jetra, bubrezi, srce, koštana srž, rožnice

KB MERKUR, ZAGREB - jetra, gušterača, koštana srž

KBC RIJEKA - bubrezi, gušterača

KB DUBRAVA, ZAGREB - srce

OB Sv. DUH, ZAGREB - rožnice

KB "SESTRE MILOSRDNICE", ZAGREB, rožnice

 

 

KLINIČKE I OPĆE BOLNICE U HRVATSKOJ

 

 

 

 

 

CENTRI ZA TIPIZACIJU TKIVA

 

  • Referentni centar za tipizaciju tkiva, KBC  Zagreb

  • Centar za tipizaciju tkiva, KBC Rijeka

  • Centar za tipizaciju tkiva, KB Split

 

 

 

 

 

MREŽA CENTARA U HRVATSKOJ

 

                                                        (Podaci Referentnog centra za tipizaciju tkiva
                                                                                  Ministrarstva zdravstva RH)

 

 

                                                      

 

 

 

 

 

BOLNIČKE USTANOVE KOJE SUDJELUJU

U PRIKUPLJANJU ORGANA

 

2004. godine:

KB Dubrava, Zagreb

Opća bolnica Bjelovar,

Opća bolnica Karlovac,

Klinika za traumatologiju, Zagreb,

Opća bolnica Slavonski Brod,

Opća bolnica Vinkovci,

KB Osijek,

KBC Rebro, Zagreb,

Opća bolnica Sisak,

KBC Rijeka,

KB Split,

Opća bolnica Pula,

Klinika za dječje bolesti, Zagreb,

Opća bolnica Koprivnica,

Opća bolnica Čakovec,

Opća bolnica Dubrovnik,

Opća bolnica Šibenik,

Opća bolnica Zadar,

Opća bolnica Varaždin,

KB Sestre milosrdnice, Zagreb

Opća bolnica Sv. Duh, Zagreb

 

 

ZAŠTO SU U HRVATSKOJ ZLOUPOTREBE NEMOGUĆE

 

KOJI SU NEOPRAVDANI RAZLOZI NEPRISTAJANJA ZA ŽIVOTA:

  • strah da se uzmu  organi osobi koja nije mrtva

  • strah da se bolesniku ne pomogne u   potpunosti 
    prije uzimanja organa

  • strah da se organi prodaju

ZLOUPOTREBA KAŽNJIVA:

  • trgovina organima je protuzakonita i predstavlja
    krivično djelo

  • prodavanje dijelova ljudskog tijela ne smije nikome
    biti put za materijalnu korist.

  • moralno je neprihvatljivo da netko prodaje dio sebe 
    pa makar to koristilo zdravlju neke druge osobe.

ZLOUPOTREBE NEMOGUĆE:

  • istovremeni timski rad većeg broja vrhunskih liječnika, medicinskog i drugog osoblja,

  • u jednom eksplantacijsko-transplantacijskom procesu sudjeluje istovremeno nekoliko stotina ljudi,

  • visoka i vrlo skupa medicinska tehnologija,

  • transplantaciski proces odvija se samo u kliničkim ustanovama i presađivanje nije dozvoljeno u privatim ustanovama


KOMENTAR:

U razvijenom svijetu, gdje se provodi preko 90% svih transplantacija vaskulariziranih organa (lakše razumljivo: bubrega, srca, jetre, gušterače). To je Zapadna Europa i Sjev. Amerika i to je svijet u kojem se i mi na tom polju nalazimo, po svojem zakonodavstvu i organizaciji na planu presađivanja, i u kojem postižemo svoja organizacijska i medicinska znanja i iskustva.

Zloupotreba je tu nemoguća, jer se radi o istovremenom timskom radu većeg broja vrhunskih liječnika i drugog osoblja. U jednom multiorganskom transplantacijskom procesu sudjeluje neposredno do stotinu, a posredno i nekoliko stotina medicinskih stručnjaka i osoba raznih razina i specijalnosti. Angažirana je skupa i sofisticirana medicinska tehnologija, čija cijena ide na milijune dolara. Takvi, vrlo složeni operacijski zahvati traju šest i više sati pa je samim time isključena mogućnost uzimanja organa na mjestu nesreće ili zle namjere (što se katkad spominje u neformalnim razgovorima). U transportu organa, uzoraka tkiva i kirurško-anestezioloških ekipa sudjeluje, pod okriljem Ministarstva zdravstva i drugih državnih institucija i tijela, čitava zemlja i mnoge servisne službe (policija sa svojim kopnenim vozilima i helikopterima, državne i privatne zrakoplovne kompanije, vojna kopnena vozila i zrakoplovi, narodna zaštita, humanitarne oranizacije i dr.) Nije apsolutno moguće ovakav proces održati u tajnosti kada govorimo o kadaveričnoj transplantaciji (uzimanju organa od mrtvih). Presađivanje od živih srodnih davatelja dopušteno je i u mnogim naprednim zemljama i ovo čini veliki dio transplantacijske medicine (Švedska, Norveška i dr.) Dobivanje organa od živog nesrodnog davatelja je drugo pitanje. Ono postoji u Europi, u manjoj mjeri (nekoliko stotina godišnje) i svaka zloupotreba s materijalnim probitkom nastoji se rigorozno isključiti i suzbiti temeljitom analizom svakog pojedinog slučaja prije nego se takva dozvola dobije i transplantacija provede. Postoje naznake da se u Europi možda pojedinačno i presadi neki organ izvan kontrole zdravstvenih vlasti, no to su rijetki i pojedinačni primjeri i oni su više predmet policije i sudstva negoli ozblijnog razmatranja s aspekta dobro organizirane europske transplantacijske medicine s nekoliko tisuća uspješno transplantiranih organa godišnje.

Drugi dijelovi svijeta ponešto se razlikuju od Europe i Sjev. Amerike. Oni su i po mnogo čemu za nas potpuno drugi svijet, koje mi razmjerno slabo poznajemo i razumijemo. Odatle dolaze razne informacije i senzacije, koje uvijek dobivamo kao neprovjerene novinske ili agencijske vijesti. U donošenju takvih podataka, nema dovoljno odgovornosti i to uvelike šteti stvaranju povjerenja u zdravstveni sustav, podršci javnosti pa i uspješnosti u prikupljanju organa, bez čega nema pravog razvoja transplantacijske medicine. Ova medicina je toliko važna za liječenje terminalnih bolesnika, medicinski razvoj i unapređivanje svih medicinskih specijalnosti. Sve naravno, ima i vrlo jasne ekonomske dimenzije, a uštede koje neposredno donose uspješno transplantirani bolesnici, slijevaju se ponovno u zdravstveni sustav i čine ga u razvijenim zemljama bogatijim, a u manje bogatim zemljama (poput naše) manje siromašnim.

Vrlo je jasno da bi se novinari kod prenošenja i donošenja informacija s tog polja, morali i u pisanim i u elektroničkim medijima, oslanjati samo i isključivo na provjerene vijesti i podatke. U tome imaju visoku društvenu odgovornost zbog nesagledivih negativnih posljedica koje neprovjerene senzacije donose. Transpalntacijska medicina, se, naime, oslanja na javnost zbog toga, jer prikupljanje organa od umrlih predstavlja danas osnovni izvor za presađivanje pa tako bez podrške javnosti nema liječenja velikog broja terminalnih bolesnika s dugih lista čekanja u svim zemljama svijeta. Organa, naime, na raspolaganju ima mnogo manje od potreba. U Hrvatskoj je to naročito naglašeno i Ministarstvo zdravstva pokušava učiniti velike i važne korake kako bi se aktualno skromno stanje poboljšalo. Mediji su u Hrvatskoj posljednjih godina učinili veliki posao u pridobivanju javnosti, stvaranju povjerenja u zdravstveni sustav kada se radi o presađivanju, kao i donošenjem mnogih vrijednih primjera očuvanja života i zdravlja teških bolesnika i tako pomogli velikom pomaku u darivanju i prikupljanju organa.

Što je s Hrvatskom? U Hrvatskoj je trgovina organima doslovno nemoguća i neprovediva. Ima među stanovništvom zabilježenih pojedinačnih javnih namjera da prodaju svoje organe, no nema ni minimalnih mogućnosti da se tako nešto provede. Liječnici i bilo tko u transplantacijskom krugu najprije takvu mogućnost u potpunosti odbacuju, presađivanje se provodi samo u kliničkim bolničkim ustanovama i konačno, zakonom je zabranjeno presađivanje organa u privatnim medicinskim ustanovama, kojih u Hrvatskoj zapravo i nema. Potrebno je naglasiti da u Hrvatskoj posao transplantacije organa poznaje svega nekoliko desetina liječnika u kliničkim ustanovama i svaka zloupotreba ne bi nikako mogla biti prikrivena.

Hrvatska donorska mreža svakom prilikom naglašava sve ove elemente, kako bi stvorila povjerenje javnosti u transplantacijski proces i uvjerila stanovništvo u nemogućnost i isključenje zloupotreba.

 

 

gore

  

 

   

natrag