Islamski vjernici u pitanju donacije organa oslanjaju se na preporuke, tzv. fetve, koje upućuju njihovi učenjaci i teolozi, jer u Kuranu o tome ne može biti riječi. Oni koji podržavaju doniranje organa za presađivanje  kažu da u pravilu vrijedi da ako nešto nije potpuno zabranjeno, dozvoljeno je. Oni koji se tome protive pozivaju se na kuranske stihove koji govore o nepovredivosti ljudskog tijela.  Postavljaju pitanje: tko je zapravo vlasnik ljudskog tijela? U islamu vrijedi da je Bog  jedini vlasnik i zaštitnik tijela pa ono što nam ne pripada ne možemo niti poklanjati.  Islamski autoriteti ukazuju

 

Muslim_majority_countries

Zemlje u kojima muslimani čine većinu

na to da rješenje leži u boljoj informiranosti vjernika.   

 

Iako se,  transplantacija organa prakticira u islamskim zemljama, to ne smije biti profitni posao. Transplantacija mora biti u skladu s etičkim pravilima i islamskim načelima. Poklanjanje organa se mora promatrati kao na čin suosjećanja s drugima.

 

Jedno od temeljnih pravila usvojeno je na Međunarodnoj konferenciji islamskih učenjaka 2008. godine, a tiče se definicije smrti, kaže da je prekid rada srca jednak prestanku funkcije mozga.

 

Od svih muslimanskih zemalja Saudijska Arabija je u ovom pitanju najnaprednija. Počelo je 70-tih godina kada su vlasti uputile fetve koje dozvoljavaju doniranje organa. Od tada broj prikupljenih organa od umrlih sporo, ali neprestano, raste.

 

Piše se  o teškom stanju u južnoj Aziji. Muslimani u Indiji i Pakistanu u pravilu odbijaju transplantaciju organa. Ovdje su objavljene posebne fetve koje doniranje zabranjuju.

 

Rasprave o toj temi  teku otežano i vrlo sporo.