Plemenitošću i dobročinstvom obitelji čiji je član u nedjelju preminuo u Jedinici za intenzivno liječenje KBC-a Split, a koji su u svojoj boli odlučili donirati organe svoga najbližeg, spašeno je šest ljudskih života.

 

 

Postupak dobivanja organa započet je kada su liječnici potvrdili moždanu smrt umrloga, nakon čega su obavili razgovor s rodbinom, te dobili suglasnost o doniranju organa.

 

U dobivanju organa pomogli su timovi iz  Zagreba i Beča. Ekipa Sveučilišne klinike u Beču prevezla je pluća za jednog hrvatskog državljanina, jer se u Hrvatskoj takvi zahvati još uvijek ne obavljaju. Srce je helikopterom prevezeno u Zagreb, a jetra u Hannover. Dva bubrega i gušterača u KB Merkur u Zagrebu,

 

 

kaže dr. Mate Perković, specijalist anesteziolog i intenzivist, koji obavlja ulogu splitskog transplantacijskog koordinatora. Postupak je trajao pet sati, a sudjelovalo je  dvadesetak ljudi, među kojima kirurzi, sestre instrumentarke, sestre iz JIL-a, perfuzionisti, anesteziolozi, anesteziološki tehničari, vozači Hitne pomoći, Policija i popratne službe. Cijelu su noć svi bili na nogama. Operaciju je vodio dr. Ivan Agnić, specijalist anesteiologije i intenzivnog liječenja.

 

 

Od početka 2015. godine u Splitu je tako spašeno  39 ljudskih života, a u 2014. godini napravilo se otprilike isto toliko.

 

 

Split_2

Najosjetljiviji dio ovoga posla, kao i uvijek, je razgovor s obitelji preminuloga, kada je potrebno dobiti suglasnost o doniranju. Cijeli taj postupak zna potrajati satima. „Svaki put me iznenadi plemenitost ljudi koji iznađu snage da u teškim trenucima donesu hrabru odluku. Do sada sam imao 26 razgovora s obiteljima i većina je pristala spasiti nečiji život“, kaže dr. Perković. „Razlog odbijanja doniranja uglavnom je nerazumijevanje dijagnoze moždane smrti“

 

                                                                                                                      Izvor: Slobodna Dalmacija

 

 

 


 

Urednik weba: Dugi je put prošao KBC Split s naporima u usavršavanju organizacije i obrazovanju stručnjaka kako bi se došlo do takvih iznimnih rezultata.  Hrvatska javnost zahvalna je tim iznimnim ljudima i osobitim  zajedničkim naporima kako bi se to postiglo. Podsjećamo da je u ovim višeorganskim eksplantacijama, u toku 24 sata istovremeno angažirano približno 250 ljudi, predanih djelatnika raznih profila, zanimanje, specijalnosti i  obrazovanosti.

 

 

Svjesni smo da u javnosti treba i dalje objašnjavati što više o moždanoj smrti, kako bi te medicinske spoznaje  bile uvjerljive građanima. Iako teško dohvatljivo većini,  moguće je ipak prihvatiti da bez moždane funkcije nema života.

 

 

Potrebno je uvijek posebno zahvaliti obiteljima preminulih, koji su svojom hrabrom i altruističnom odlukom o doniranju, spasile mnoge živote, pomogle bolesnima i njihovim obiteljima. Najuspješniji smo u tome u Europi i svijetu.