Događaji u povijesti transplantacije
Povodom 50-godišnjice povijesne srčane transplantacije
Urednik
Početkom prosinca o.g. označena je 50-godišnjica prve uspješne transplantacije srca. Izveo ju je Cristiaan Barnard u Cape Townu, u Južnoj Africi.
Dana 2. prosinca 1967. g., Denise Darvall, 25-godišnja informatička programerka, srušena je u prometnoj nesreći prilikom prelaženja ulice u Cape Townu. Odvezena je hitno u bolnicu Groote Schuur (Veliki sjenik), gdje je ustanovljena moždana smrt. Njeno srce bilo je u dobrom stanju i imala je istu krvnu grupu kao teški srčani bolesnik, 53-godišnji trgovac Louis Washkansky. U 4-satnoj operaciji Barnard je, s dvadesetočlanim timom, pacijentu Washkanskom nadomjestio bolesno srce sa srcem poginule djevojke.
TRANSPLANTACIJA BUBREGA – 110-godišnja uspješna priča
Autori:
Dean Markić , Maksim Valenčić, Anton Maričić, Josip Španjol, Sanjin Rački, Željko Fučkar, KBC Rijeka, 2012.
Transplantacija organa ubraja se u najveća medicinska dostignuća 20. stoljeća. Emerich Ullmann učinio je 7. ožujka 1902. godine u Beču, prvu uspješnu eksperimentalnu transplantaciju bubrega kod psa. Bila je to autotransplantacija, a Ullmann je eksperimentalnoj životinji presadio bubreg u predio vrata. Taj je bubreg funkcionirao pet dana. Nešto kasnije je i Alexis Carrel, u Lyonu učinio uspješnu autotransplantaciju bubrega na psu. Carrel je proučavao postupak anastomoziranja krvnih žila, te je razvio tzv. triangulacijsku tehniku uz primjenu tzv. Carrelovoga patcha. Obje se tehnike koriste i danas u transplantaciji bubrega. Za svoj doprinos transplantacijskoj i vaskularnoj kirurgiji, Carrel je 1912. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu. Ove uspješne eksperimentalne transplantacije bubrega prethodile su transplantaciji kod čovjeka i je postala rutinskom operacijom.
POVIJEST TRANSPLANTACIJE BUBREGA U SVIJETU
Piše: prof. dr. sc. Petar Orlić, Sveučilište u Rijeci
Sažetak
Transplantacija organa je jedno od najvećih pozitivnih dostignuća 20. stoljeća. Prvi pokušaji eksperimentalne i ksenotransplantacije javljaju se u Beču, Lyonu i Berlinu. Najveća ostavština je ona Alexisa Carrela, koji je 1912. dobio Nobelovu nagradu za vaskularnu anastomozu i transplantaciju. Ranih 50-ih Dubost i Servelle u Francuskoj presađuju nekoliko bubrega dobivenih od smaknutih na giljotini. Na Badnju večer 1952. u Parizu Michon u suradnji s nefrologom Hamburgerom transplantira majčin bubreg mladom tesaru. Primijenjena je praktički današnja operativna tehnika, koju je inaugurirao R. Küss. Nitko nije preživio, premda je nekoliko bubrega funkcioniralo i nekoliko mjeseci. Nekoliko godina kasnije D. Hume presadio 9 bubrega, najdulje preživljenje je bilo 6 mjeseci. U Bostonu je 23.12.1954. tim Josepha Murraya u suradnji s nefrologom Johnom Merrillom izvršio transplantaciju bubrega od identičnog blizanca. Primatelj je preživio 8 godina. Moderna era u transplantaciji bubrega započela je kasnih 50-ih, kada su zadovoljeni minimalni uvjeti: redovita hemodijaliza i zračenje čitavog organizma kao imunosupresija. Murray je 1990. dobio Nobelovu nagradu. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja prvi su bolesnici preživjeli 1959.: u Bostonu s bubregom nejednojajčanog blizanca 20 godina, u Parizu (J. Hamburger) bolesnik u istom srodstvu preživio 26 godina, drugi bolesnik s rođakovim bubregom preživio 18 godina pa zatim nastavio živjeti uz sestrin bubreg. Također u Parizu R. Küss je presadio 6 bubrega, dva od nesrodna davatelja su preživjela 17, odnosno 18 mjeseci. J. Dausset 1958. otkriva prvi HLA antigen. Četiri godine poslije Hamburger i sur. iskoristili su HLA antigene u odabiru živog srodnog davatelja bubrega. Otkriće imunosupresivnog djelovanja 6-merkaptopurina (6-MP) potaklo je Calnea i Zukoskog da to provjere na transplantaciji bubrega na psima.
TRANSPLANTACIJSKI VELIKANI
Učesnici Longmire znanstvenog skupa u Los Angelesu 1999. , koji su kao suvremenici, definirali najvažnije trenutke povijesti transplantacije.
RONALD REAGAN I NAPREDAK U TRANSPLANTACIJI ORGANA
Piše: urednik ove mrežne stranice
Smrt američkog predsjednika Ronalda Reagana podsjetila je mnoge, koji se bave transplantacijskom medicinom u svijetu, o njegovoj ulozi u povijesnim koracima u razvoju presađivanja, najprije u SAD-u. Započela je financijska podrška organizacijama za prikupljanje organa i istovremeno je zakonski zabranjena njihova trgovina. Reagan je objedinio financijska sredstva državnog i privatnog sektora za pribavljanje i distribuciju organa. Ponudio je vojne avione za hitni transport organa i kirurških timova. Nakon toga se angažirao u javnoj kampanji kako bi povećao svijest u javnosti. O tome je često govorio na svojim redovitim, subotnjim, radijskim emisijama.

POVIJEST PRESAĐIVANJA ORGANA U HRVATSKOJ
BUBREG
KBC Rijeka
- od živog donora, 1971.,
- od umrloga, 1972.
prof. dr. Vnko Frančišković i sur.
JETRA
KBC Zagreb, 1990.
doc. dr. Vuk Borčić i sur.
JETRA KOD DJETETA
KBC Zagreb
prof. dr. Stipe batinicaSRCE
KBC Zagreb, 1988.
prof. dr. Josip Sokolić i sur.
PLUĆA
KB za plućne bolesti, Jordanovac, Zagreb, 2002.
prof. dr. Zoran Slobodnjak i sur.
BUBREG I GUŠTERAČA, simultano
KBC Rijeka 1993 .dr. Miomir Zelić i sur.
KB Merkur, Zagreb, 2002, prof. dr. Josip Pasini i dr. Stipe Jadrijević i sur.
BUBREG I JETRA, simultano
KB Merkur, Zagreb, 2005.